Doping sa farmaceutskog aspekta
Hello everybody
Doping kao tema je nepresušan izvor kontraverzi,poluinformacija i komentara ljudi koji se ne razumeju mnogo ni u sport ni u farmaciju. S obzirom da sam po struci magistra farmacije smatraću sebe dovoljno kvalifikovanom da ovaj članak posvetim farmaceutskom aspektu dopinga i kako određeni lekovi koji sportisti koriste mogu uticati na njihove performanse tokom takmičenja.
Pre svega želim da naglasim da su i sportisti kao i mi samo ljudi i da se i oni razboljevaju od istih stvari kao i mi koji se sportom ne bavimo, te da njihova upotreba lekova nije uvek s predumišljajem za poboljšanje njihovog nastupa već je nekad doping samo produkt nedovoljnog znanja o leku koji koriste.
WADA( World Antidoping Agency) izdaje tačnu klasifikaciju zabranjenih supstanci među kojima su one koje su zabranjene samo u određenim disciplinama kao i one koje su zabranjene samo tokom takmičenja. Naravno, ukoliko je to moguće, najbolje je izbegavati korišćenje bilo kakvog leka.
Ovde neću pisati o zabranjenim procedurama kao što su bilo kakve hemijske ili fizičke alteracije,manipulacije krvlju i krvnim derivatima kao i o genskom i ćelijskom dopingu. Obradiću neke od najkorišćenijih i najpoznatijih doping sredstava.
Na prvom mestu stavila bih anabolike jer se oni najviše koriste, posebno kod muških sportista.Pre svega oni nastaju hemijskim modifikacijama molekula testosterona koji je prirodan hormon sveprisutan i kod muškaraca i kod žena(u manjoj meri). U cilju da se testosteron koristi u lečenju određenih bolesti počelo se sa njegovim modifikacijama ali se na kraju taj efekat zloupotrebio i dan danas ga mnogi sportisti i ljudi u treningu koriste da bi poboljšali svoje performanse. Oni kod sportista povećavaju telesnu masu, dimenzije i snagu mišića i time ih čine "jačim" u odnosu na protivnike. Brojna su neželjena dejstva ovih supstanci a svi koji ih uzimaju bi trebalo da budu upoznati pre upotrebe sa njima. Neka od najvažnijih su toksičnost na jetru, pojava grudi kod muškaraca i preterane maljavosti kod žena, povećanje krvnog pritiska, povećana agresivnost, akne, infekcije itd.
Peptidni hormoni i hormoni rasta se takođe jako često koriste. Najpoznatiji su hormon rasta, insulinu slični faktori rasta, insulin i gonadotropini. Sam hormon rasta deluje tako što utiče na metabolizam ugljenih hidrata, razgrađuje masti i stimuliše sintezu proteina mišića. Gonadotropini su zabranjeni kod muškaraca i to horionski gonadotropin i luteinizirajući hormon jer pojačano stvaraju testosteron te tako narušavaju prirodnu ravnotežu testosteron-estrogen. A što se insulina tiče on je relativno novo doping sredstvo i deluje na taj način što povećava izdržljivost povećavajući rezerve glikogena u mišićima.
Eritropoetin i njegovi derivati se inače normalno stvaraju u bubrezima odraslih osoba a kada se koriste kao doping sredstva povećavaju aerobni kapacitet i izdržljivost pa poboljšavaju rezultate naročito u aerobnim disciplinama kakve su brzo hodanje, trčanje na duže distance i biciklizam.
Kortikosteroidi su zabranjeni samo u formi injekcione primene. Dozvoljeno je uzimanje oralno, dermatološki, inhalaciono, oftalmološki čak i injekcija u zglobove, ali je naravno neophodno obavestiti nadležne službe o uzimanju. Kortikotropin tačnije ACTH povećava nivo vlastitih kortikosteroida u organizmu što dovodi do povećanja nivoa energije.
Jedna od najrasprostranjenijih grupa lekova koja se svakodnevno koristi su diuretici. Oni služe, narodski rečeno, da izbace višak vode iz organizma. Međutim, u sportu se taj efekat koristi kako bi se prevario fer-plej sistem. Takmičari u sportovima koji zahtevaju određenu težinu koriste ih da bi upali u kategoriju koja im odgovara,a pored toga česta je i upotreba u cilju bržeg eliminisanja narkotika i drugih zabranjenih supstanci iz organizma. Zato oni spadaju u takozvane maskirajuće agense.
Beta-2 agonisti koji se često mogu naći u inhalacionim preparatima poput formoterola,salbutamola itd. su izrazito zabranjeni zbog njihovog dejstva na bronhije, mišiće i lipide tela. Proširuju bronhije omogućavajući bolje disanje, povećavaju stvaranje mišićnog tkiva i redukuju masti u telu smanjujući težinu i povećavajući izdržljivost. S druge strane beta blokatori su zabranjeni samo u nekim sportovima gde je neophodna brza reakcija ili preciznost (automobilizam, bilijar, golf, streljaštvo). Usporavanjem rada srca i smanjenjem krvnog pritiska povećavaju koncentrisanost i preciznost.
Sve prethodno navedene grupe doping sredstava su zabranjene UVEK, ali postoje i grupe koje su suštinski svakako loše po zdravlje ali su sa zakonske strane zabranjene samo U TOKU TAKMIČENJA. To su narkotici (morfin, kodein, fentanil, petidin, metadon), stimulansi (kokain, amfetamin, modafinil, efedrin, pseudoefedrin), kanabinoidi (kanabis,hašiš, THC) i glukokortikoidi ( deksametazon, budesonid, flutikazon, hidrokortizon).
Dakle, da sumiramo. Sve ove supstance se manje-više mogu pronaći u preparatima koji se povremeno ili redovno koriste za lečenje određenih stanja, međutim kada ste sportista ipak morate voditi računa da vas neznanje i neinformisanost ne bi koštali karijere. Namerno korišćenje svakako nije fer plej te stoga ne mogu reći da sportiste koji iste upotrebljavaju mogu okarakterisati kao ambiciozne i one koji su dostojni da osvoje neku titulu na grbači nekoga ko je na pošten način probao da stigne do nje.
Budite fer i uvek budite informisani šta uzimate.
Do sledećeg čitanja pozdrav